Ambicija - pozitivna ili negativna osobina u poslu

imagesDefinicija ambicije ( lat.ambitio) u Hrvatskom leksikonu je slijedeća : težnja za osobnim uzdizanjem, uspjehom, društvenim ugledom; častohleplje; častoljublje; ono za čime netko teži.

Zanimljivo da je i definicija obilaženja, traženja čega osobito nedopuštenim načinom, putem podmićivanja i sl. - lat. ambitus, istog korijena riječi kao i lat. ambitio. (Riječnik stranih riječi; Anić, Klaić)

Upravo ove definicije potaknule su me na razmišljanje je li ambicija pozitivna ili negativna osobina?

U poslovanju to je vrlo poželjna osobina, no u tom pogledu biti ambiciozan poistovjećuje se najčešće sa 'gaziti' sve pred sobom da bi došao do svoga cilja. Ipak gledajući ambicioznu osobu u cjelini bitno je uočiti da je ambicija, misleći pri tome na želju i težnju za boljim i savršenijim, jedna pozitivna osobina ako je umjerena te ako se pri svome ostvarenju djeluje na temelju moralnih načela.

'Tražimo ambicioznu osobu...' često se navodi u oglasima za posao. I vrlo često poslodavac tu ambicioznost testira na način je li osoba dovoljno čvrsta, uporna, 'očeličena' na sve udarce, pa i na one najniže. Ambicozna osoba tako često u duhu poslovanja za savršenim rezultatima u žaru dokazivanja i postizanju rezultata za poslodavca ne bira sredstva kojima svoje rezultate ispunjava. U tom vidu mogli bismo reći ' ambicija je zapravo pohlepa za moći'. (Charles Caleb Colton) i tada 'postaje problem, biva iskvarena, postaje sama sebi svrha i što je najgore prožima one koji joj se pokore.' navodi to vlč. Borna Puškarić u svome članku 'Kad ambicija postaje problem'. A postaje problem kada se pokori svijetlu uspjeha koje zaslijepljuje pravu istinsku vrijednost. Zaslijepljuje želju i težnju koja se nastanila u duši čovjeka.

Čini mi se da je upravo duša, mislim pri tome na dušu kao središte života u kojoj se ostvaruje punina ljudskog bića, na samo središte čovjekove biti, izgubljena i napadnuta, a upravo kako se izrazio Wilhelm von Humboldt '...od tog života se individualnost ljudskih bića sastoji.'

Čovjek u težnji za ostvarenjem karijere  zapostavlja svoju individualnost, a sve to kako bi se 'umilio' poslodavcu te naposljetku u toj utrci za uspjehom zaobilazi svoju savjest da 'pošto poto' ostvari svoj cilj. I dogodi se da pri ambicioznome ispunjenju cilja izgubi svoju dušu.

 Što bi meni trebala duša? Vrlo nepoželjna u poslovanju. Duše kvare jasno razmišljanje. Čine ljude mekima. Mi ovdje trebamo čvrste ruke. Konkurencija je previše oštra da bi se radilo s dušom. Dugo mi je vremena trebalo da se riješim vlastite...nisam ni znao da je imaš. Da sam na tvome mjestu ne bih se brinuo oko njezina nestanka. Radiš odlično bez nje... obraća se predsjednik potpredsjedniku koji je odlučio pronaći svoju izgubljenu dušu, u knjizi 'Moć etičkog poslovanja' Kennetha Blancharda i N. V. Peala.

Ta izuzetna priča oslikava stanje ambicioznog čovjeka kojega je progutalo 'petljanje s brojkama' i kvartalni rezultat.

Upravo je ovo odraz današnjega poslovanja u većini poslovnih institucija. Ambicija kao pozitivna težnja za boljim i savršenijim životom ali onakvim u kojem ostvarujemo svoje ciljeve na putu prema svojoj svrsi s punom odgovornošću i savjesnošću, s vremenom se zaglavi i tako zaglavljena otupi u toj nemilosrdnoj utakmici u kojoj poštenje i ispravno djelovanje 'kvari jasno razmišljanje' i 'čini ljude mekima'.

Naravno, odabir kako će usmjeriti svoju ambiciju ostaje na čovjeku.

Hoće li čovjek kao potpredsjednik iz priče jednoga dana stati i osluhnuti svoju savjest koja se odluči progovoriti u trenutku kada svoje odluke donosi bez razmatranja vrednota i potražiti u 'uredu za izgubljene stvari' svoju dušu? To je pitanje moralnog odabira i moralne odgovornosti svakoga po na osob.

 Nikolina Glištra, mag. phil.