E-doba, čovjek i poslovna odluka

 

e-dobaKakvo je bilo poslovno doba nekada a kakvo sada? S čime se suočava poslovan čovjek u e-doba? Je li donošenje poslovnih odluka postalo e-odlučivanje?

Suočeni s činjenicom napretka u tehnologiji koje neminovno za sobom nosi posljedice u poslovnome napredovanju, postavlja se pitanje gdje je u svemu tome temelj odlučivanja poslovnog čovjeka.

E-doba podrazumijeva brže usluge, dostupnije informacije, nepogrešive baze podataka koje služe za potpuniju informiranost što donosi bolji i profitabilniiji rezultat u poslu. E-doba podrazumijeva savršenije poslovne rezultate no da li i savršenije poslovne odluke?

Čovjek je suočen s informacijama i podacima koje kolaju tehnološkim izumima brže nego ljudski potencijal zaključivanja. Stoga se traži izvrsnost i izvanrednost, neka vrsta čovjeka-genija koji se snalazi u svim brzinskim promjenama i situacijama. Dolazimo do činjenice da se 'u e-doba čovjekovo razmišljanje promijenilo. Ne traga se za najboljim, niti za zadovoljavajućim rješenjem. Sada tragamo za besprijekornim rješenjem.' (Zoltan Baračkai i Jolan Velencei u '...i u e-doba odlučuje čovjek')

Zašto je e-doba tako zahtjevno? I što znači stremiti za besprijekornim rješenjem?

Samo čovjekovo postojanje obilježeno je traganjem za nečim boljim i savršenijim, potaknut intuitivnom spoznajom da ga je savršenstvo i stvorilo traga za nečim besprijekornim i u duhovnome smislu. Vremena se mijenjaju, čovjekovo poimanje samoga sebe se promijenilo, razvija se u novome razumjevanju svijeta i okolnosti koje donosi i novo doba odlučivanja.

Poslovna odluka ujedno nosi sa sobom i odgovornost za posljedicu poslovne odluke. Za razliku od industrijskog doba kada se odluka donosila na temelju jeftinije ili skuplje proizvodnje, e-doba donosi svoju kalkulaciju odlučivanja, ovdje i sada, prema dostupnosti podataka iz nekog skupocjenog programa koji je kadar napraviti proračun ne samo proizvodnosti nego i proračun za potrebom radne snage. Pri tom zaostaje u odluku ukalkulirati i one ljudske kvalitete koje nije moguće svrstati u tablice i napraviti zbroj dobrote, ljubaznosti, poštenja ili pravednosti. Iako se smatra da je i to moguće.

Zamislimo li takav softver koji kao rezultat za bolji proračun iznese da u organizaciji postoji višak radne snage moramo se zapitati jesu li tu uključena i radnička prava te tko bi snosio odgovornost za donošenjem odluke o otpuštanju radnika. Softver, onaj koji ga je kupio ili čak onaj koji ga je osmislio? Odluka se ne sastoji od pukih zbrojeva niti je odgovornost odlika programskih rješenja neke organizacije. Odgovornost je naprosto odlika čovjeka.

U e - doba programi i softveri nude brzinska rješenja koja pomažu cjelovitijem sagledavanju proračuna, no i dalje je čovjek taj koji promišljanjem donosi odluku u koju bi trebala biti uključena i etičnost. Z. Baračkai i J. Velencei navode 'Ako želimo odlučivati, treba otvoriti oči i srce'.

Etički kodeksi ne mogu se sastaviti prema programskim rješenjima nego se sastavljaju na temelju osnovnih moralnih načela. Ako se to zanemari u e-dobu, možda bi se trebalo okrenuti etičkom dobu. Skračenica 'e' ostala bi ista. E-doba (etičko) koje bi zamijenilo e-doba (informatičko).

Iako, ne zaboravimo da svako doba nosi napredak. Ne bismo smjeli kruto odbacivati svaki oblik napredovanja. Čovjek je u svojoj suštini okrenut prema budućnosti i nadi za pronalaskom savršenstva.Djelovanje za poboljšanjem mjesta u kojem boravimo i poslujemo što boljim, preoblikuje značenje 'e- doba' u svome 'e' u 'etičko' djelovanje i donošenje poslovnih odluka.

 

Nikolina Glištra, mag. phil.