Kriza kao poticaj za napredak


love crisisJedan od aktualnih problema današnjice je globalna kriza koja je zahvatila sva područja ljudskog života, ostavljajući za sobom tragične posljedice kako za društvo tako i za pojedinca. Uzroci mogućih kriza mogu biti nesreće, prirodne katastrofe, tehnološki incidenti, tržišne sile, itd. Postoje tako različite vrste kriza kao što su ekološka, gospodarska, politička, ekonomska, kriza identiteta, kriza smisla, pa čak i kriza svetoga. U današnje vrijeme najaktualnije su ekonomska kriza i moralna kriza u kojima se sve više obezvređuju vrijednosti poput istine, poštenja i pravednosti. No, unatoč tome treba biti svjestan da problem krize može istovremeno ostaviti za sobom i pozitivan učinak. S psihološke strane, kriza je neželjeno stanje uz koju se vežu strah, tjeskoba, nemoć, depresija i bespomoćnost. U takvom stanju emocije prevladavaju nad razumom, pa je osoba ''blokirana'' za donošenje ključnih životnih odluka. Imajući na umu poznatu izreku:'' u svakom zlu treba pronaći nešto dobro'' valjalo bi problemu krize dodati i pozitivnu notu. Svaka kriza trebala bi završiti pozitivnim ishodom. Iz nje se može izaći ojačan i preporođen. To potvrđuje misao:''Što nas ne ubije to nas ojača'' odnosno :''Što sam slabiji to sam jači''. Ovakvo stanje koje čovjeka ruši do dna, ipak može biti motivacija i prilika da se čovjek može vinuti u novi početak nekog novog životnog puta koji otvara priliku za postizanje životnog preporoda i uspjeha.

Ponekad upravo životne krize pretvaraju čovjeka u jednu novu, preobraženu osobu koja se baš poput feniksa izdiže iz pepela i doživljava svoju preobrazbu. Reakcije na životne probleme su različite. S jedne strane javlja se agresivnost, depresija, nepredvidljivost, dok s druge strane kriza može postati početak životnog uspjeha i izazova. Nadalje, krize nas ujedno hrabre da možemo i trebamo bolje djelovati i osmišljavati svoj život. Upozorava nas da smo stvoreni za više. U stanju krize dolazimo do određenih granica preko kojih smo svjesni da ne možemo prijeći. Upravo je to trenutak presudne odluke i točka preokreta u kojoj pojedinac treba donjeti važnu odluku koja će utjecati na daljnji razvoj odrežene životne situacije. Poznati filozof i psihijatar Karl Jaspers u tom smislu spominje granične situacije (Grenzsituatione) kao što su bolest, patnja, bol, smrt, nemoć, nesreće pred kojima se čovjek osjeća nemoćan, pa se pita koji je smisao ljudskog života? Prema Jaspersu, pojedinac je pozvan da uđe u sebe kako bi se osvjestio i preispitao samoga sebe, te donjevši ispravnu odluku unese potrebnu promjenu u svoj život. U svakoj kušnji i krizi kuca zato vječni impuls kao težnja za ljudskim napretkom i kvalitetnim životom. Sudbonosni korak da kriza proizvede pozitivan rezultat je intelektualno obraćenje, tj. promjena starog načina razmišljanja i zaključivanja. Svaka djelotvorna preobrazba započinje najprije u ljudskom razumu, a tek onda prelazi na emocije i nagone. To pak znači da ono o čemu pojedinac najviše misli, to se postupno uvlači u njegove emocije i navike. U skladu s tim kriza na upozorava na dvostruku odgovornost. Prva odgovornost usmjerena je prema prirodi, jer ako poštujemo prirodu, tada stvaramo uvjete za opstanak i daljnji napredak čovječanstva. Druga pak odgovornost odnosi se na ljudski rod, jer je na nama samima odgovoran zadatak da stvorimo budućnost svojih potomaka.

Očito je da se do najvećih životnih preokreta i mudrih spoznaja dolzi kroz kušnje i teške životne situacije koje nas prisiljavaju na promjenu. Treba shvatiti da emocionalne rane, strahovi i patnje izazvane krizom pokreću osobu da se ''trgne'' i nauči kreativno i ozbiljno razmišljati o svojoj egzistenciji. Kriza je zato vrsta katarze koja nas pročišćava i pomaže nam da postanemo zreliji, odgovorniji, jači i sposobniji u borbi sa novim životnim izazovima. Na taj način učimo na svojim propustima koji su nas odveli na krivi put. Krizno stanje tako sve više postaje pogodno vrijeme za promišljanje o etičkim načelima i za otkrivanje duhovnih vrijednosti bez kojih društvo ne bi nikada opstalo. U današnje vrijeme modrni čovjek kao temeljne vrijednosti promiče prolazne materijalne vrijednosti, količinu, i napredak. Taj napredak želi se dostići nezasitnim konzumiranjem i potrošnjom. Tada se čovjek sve više odvaja od pravih duhovno - moralnih vrijednosti, pa upada u krizu, jer uviđa da je materijalizam prolazan. To je trenutak kada čovjek počinje shvaćati da se treba usredotočiti na duhovno - moralne vrijednosti koje ga jedino mogu usrećiti i upotpuniti njegov život. Stoga, nemojmo bježati od kriza u svijet iluzija i laži koji nas odvraćaju od istine, jer krize se ne događaju slučajno u našim životima. Život nam uvijek donosi krize i kušnje koje trebamo kako bismo spoznali ono za što smo spremni u budućnosti. Ujedno čovjek tada možda dobije posljednji odgovor na pitanje o smislu svojeg života. Sjetivši se poznate izreke:''Nakon svake oluje zrak je čist i pojavljuje se sunce'' može se zaključiti kako nam svaka vrsta krize osvjetljava put kojim treba stići do vlastitog napretka i sreće.

Karolina Matić, mag. phil.