Molitva i radno mjesto

pray and work'Moli svugdje: na radnom mjestu, dok peglaš, praviš ručak, obavljaš bilo kakve poslove, moli bez prestanka, razgovaraj sa svojim Isusom – STALNO! Pa čak i kad si izvrjeđan od strane svoga šefa. Moli!'

Riječi su to fra Igora Barišića iz članka 'Zašto je tako teško moliti?'

 

Nije teško zamisliti situaciju na poslu gdje je čovjek pretrpan radnim obvezama, nedovršenim i tek započetim zadatcima koji zatrpavaju radne stolove. Možda je malo teže zamisliti da u takvim trenucima radnoga vremena netko od djelatnika sjedi za radnim stolom, u ruci drži krunicu i meditira svoju molitvu.

Poslovnu sredinu određuju mnoge različitosti, mnogi sociokulturološki faktori iz čega proizlazi različitost mišljenja i različitost među ljudima općenito. Ono što ujedinjuje te različitosti u radu je poslovni plan i obveze radnoga mjesta bez obzira je li čovjek vjernik ili nevjernik, je li potpuno predan Bogu i vjerskim ritualima (kršćanskim ili nekršćanskim) te da li redovito moli ili nikada ne moli.

Svaki radni zadatak nosi i dio odgovornosti prema obavljenome poslu ali i prema svojoj radnoj sredini.

Ako se čovjek zatekne u dubokoj molitvi usred radnog vremena i rezultira time da se posao odgađa i poslovni plan trpi, još gore, da se drugom čovjeku svaljuju na leđa obveze koje zbog pomanjkanja vremena nije u stanju odraditi pitamo se je li takva molitva etična?

Mogli bismo reči za sve postoji mjesto i vrijeme. Vjerujem da za istinskog vjernika i za vrijeme radnog vremena Bog ima svoje mjesto u njegovom srcu i njegovim mislima. Onaj koji vjeruje zna da je dovoljno tiho i ponizno zamoliti Boga za snagu i mudrost u izvršavanju svoje dužnosti, zna da kratkom zamolbom u mislima njegov glas dopire do Boga i da ga vjera osnažuje u svim daljnim koracima. I u tom smislu iz gornjeg citata poziva se na molitvu uvijek i stalno.

Zasigurno nije potrebno vaditi krunicu usred radnog vremena ako to dovodi do zastoja izvršavanja obveza za koje snosimo odgovornost ne samo prema poslu kojeg se obavlja nego i prema poslodavcu i radnoj sredini u kojoj se nalazimo. Iskazujući poštovanje prema radnim zadacima i okolini iskazuje se poštovanje i prema Bogu.

Svjesnost Božjih zapovijedi i življenje prema vjerskim načelima u svim segmentima života ne zahtjeva odlaganje i neobavljanje svojih svakodnevnih obveza. Rad kao i obiteljski život ili odlazak u crkvu nalaže svoja pravila poštovanja.

Molitva je istinski razgovor s Bogom, sjedinjenje i prijateljstvo s Božjim naumom. Ona ne iscrpljuje čovjeka niti iscrpljuje one s kojima čovjek radi, bili oni vjernici ili nevjernici, nego daje snagu, samopouzdanje i vjeru da život temelji na istinskim vrijednostima i da se prema svemu i svima ponaša pravedno.

Molitvom prvenstveno razgovaramo i tražimo savjet od Boga.

 

'Molitva ne traži da prekinemo posao, već da ga nastavimo kao da je molitva. Nije nužno dugo meditirati i svjesno iskusiti Božju blizinu, koliko god to zvučilo primamljivo. Važno je biti s Njim, živjeti u Njemu i vršiti Njegovu volju' i nadalje kaže bl. Majka Tereza

'Možete moliti dok radite. Rad ne sprječava molitvu i molitva ne sprječava rad. Dostatno je samo uputiti svoje misli Bogu „Volim Te Bože, vjerujem Ti, trebam Te“

Sitnice poput takvih čudesne su molitve.'

 Iz ovih rečenica bl. Majke Tereze možemo shvatiti kako prakticirati vjeru u radu a da čovjek svojim ponašanjem ne ugrozi radno mjesto, bude tolerantan prema poslovnoj sredini te naposljetku ne izaziva u drugima koji imaju drugačiji način prakticiranja vjere ili ga uopće nemaju, na eventualnu primjedbu kao što je – Moli se u crkvi!

Nikolina Glištra, mag. phil.