Nagovor na umjerenost

aristotle stone 1Vrijeme je velikih veličina, snage i moći. Jasno se to ocrtava kroz nove projekte poslodavaca koji su u novije vrijeme uveli promjene u
razvoju svojih proizvoda. Promjene koje se tiču razvoja širenja proizvoda na globalno tržište a u sebi uključuju sve floskule današnjeg doba slijedeći standarde visokorazvijenog tržišta. Floskula jedinstvenosti, snage, zajedništva i vrijednosti.

Čovjeka ta snaga izraza zaokuplja na svakom koraku i zarobljen tim marketinškim 'nagovorima' ostaje upitna prava vrijednost proizvoda, prava vrijednost poslovanja pa naposljetku i prava vrijednost kojoj čovjek teži. Zaboravlja se pitanje zašto se nekoj vrijednosti uopće teži.

Što bi nam Aristotel rekao o današnjoj ekonomiji, o današnjim raspodjelama resursa i o svjetskoj globalnoj sili proizvodnje? S jedne strane nije teško zakjlučiti da bi velike globalne sile pozvao na razboritost...'biti razborit krajnji je cilj radi kojega smo nastali', a čovječanstvo na umjerenost. Kada bi Aristotel nekim čudom prošetao ulicama titravih reklama i ušao u zgrade istraživača i ekonomista zamišljam da bi pozivao na promatranje, na čisto motrenje prirode koja se već odavno pobunila, na propitivanje vrijednosti i korisnosti stvari jer 'motrenje univerzuma treba cijeniti više od svih prividno korisnih stvari'.

Zamišljam da bi progovorio 'Što je trajno i dugovječno u ljudskim stvarima? No kako mislim zbog naše nejakosti i zbog kratkoće života i to se čini mnogo. ...Snaga, veličina,ljepota- lakrdije su i nevrijedne stvari '

Upravo snaga,veličina i ljepota prividnog sjaja koja iskače iz reklama ne daje čovjeku prostora za promišljanje o duhovnoj snazi, duhovnoj veličini i ljepoti koja se zadovoljava kroz tihu skromnost.

Andrea Comte-Sponville postavio bi pitanje je li tržište moralno? Iako se u prvi mah pitanje tog filozofa materijalizma učinilo preradikalnim zapravo je odgovor vrlo korektan...'ne računajte na to da će tržište biti moralno umjesto Vas!'

I tako se vraćamo na osobnu moralnost pojedinca.

U postmodernističko doba kada kupujem znači ja jesam potrebna je neka nova etika kritičkog promišljanja nad svim izazovima koje se rađaju iz prividne snage i ljepote proizvodnosti.

Ali poslodavac današnjeg doba rekao bi da se slaže s etičnim poimanjem stvari no činjenica je da se vrlo lako može upasti u površnost. I to u smislu da se tržište počelo služiti izrazima poštenje, solidarnost, vrijednost bez da su se značenja tih riječi pretočila u praksu.

Je li to uopće moguće? Andrea Comte-Sponville rekao bi da tržište etika i poslovanje ne idu zajedno ruku pod ruku no poprilično nespretno ali zanimlljivo razdvaja ove kategorije.

'Ne određuje moral cijene, određuje ih zakon ponude i potražnje. Ne stvara vrlina vrijednost, stvara ju rad. Ne upravlja dužnost ekonomijom, njome upravlja tržište.'

 

Kada bolje promislimo zaista djeluje kontradiktorno, s jedne strane poslodavac može iskazati izrazitu brigu o poštenju i pravednosti te imati izrazitu crtu osjećaja dužnosti za dobro no u isti mah od zaposlenika će zahtjevati ono najbitnije...rezultate, dobit, uvećavanje kapitala. Kako to pomiriti?

Mišljenja sam kvalitetnim radom i razumnim djelovanjem. Izbjegavati neiskrenost zbog konkurentnosti tržišta i inzistiranja na snazi i moći vlastitog proizvoda samo riječima. Možda bi Aristotel rekao ...'Očevidno je, dakle, prema najvaljanijoj prosudbi, da je razboritost najmoćnije od svih dobara.'

Ne slažem se strogim odvajanjem morala od cijene niti od ekonomije. Ekonomije, ponude i potražnje tj. tržišta ne bi bilo da nema ljudi. Nije nemoguće da se ponuda i potražnja recimo u siromašnim zemljama ne počne odnositi prema uvjetima u kojima ljudi žive dakle da tržište počne uvoditi i moralnu egzistencijalnu dimenziju. Ali ovdje bih postavila pitanje za novu temu koji je razlog da na svijetu postoje velesile i potpuno izgladnjele zemlje s nimalo prosperiteta za bolju budućnost kao recimo Afričke zemlje?

Je li moguće dovesti u ravnotežu države, regije, područja bez hrane i ona koje hranu bacaju na tone?

Ima li u ovome slučaju moral neku ulogu?

Aristotel bi nas vrlo vjerojatno pozvao na vrlinu umjerenosti. No čini mi se da bi nam za uvođenje nove dimenzije ekonomije i slobodnog tržišta te uvođenja 'moralnih' cijena bila potrebna revolucionarna promjena ne samo poslodavaca nego i vlastodržaca a time i usudim se utopistički reći cijeloga svijeta.

Ipak možemo učiniti jedno, a to je krenuti od nas samih i tako se postaviti prema tržištu i samoj vrijednosti proizvoda. U svakome slučaju oduprijeti se silnoj raskoši reklama i umjesto marketinških nagovora na kupnju beskorisnih proizvoda osluhnuti unutar sebe nagovor naše savjesti na umjerenost.

Nikolina Glištra, mag. phil.