'Dobrodošli u uniju niskih cijena!'

kosareNaslovna strana jednih novina po drugi puta izlazi pod naslovom Dobrodošli u uniju niskih cijena!

I ne samo putem novina nego i putem ostalih reklama u medijima podložni smo ushićenoj propagandi o niskim cijenama koja nam se nameće kao otvaranje nove dimenzije ili nekog posve novog svijeta koje donosi otvaranje puta prema globalnom tržištu.

Ulaskom u Europsku uniju otvara se put prema slobodnom tržištu na kojem nastupaju nova pravila konkurentnosti, uvoza i izvoza roba, tržišnih cijena, potražnje kvalitete roba u odnosu na cijenu.

No, što je cijena nečega? Što je niska cijena za potrošača? Koja je vrijednost robe koju to veliko, globalno tržište nudi?

Za razliku od vremena kada se nosila ovca pod rukom za razmjenu dobara, današnje mjerilo vrijednosti je novčani iznos tj. cijena. Ekonomski, cijena se formira na temelju mnogih faktora, pojednostavljeno cijena se na slobodnom tržištu formira na osnovu ponude i potražnje. Što se više neka roba traži to ima veću tržišnu vrijednost.

Kada bismo svaku vrijednost podložili kalkulaciji, cijene nekih vrijednosti činile bi nam se neprocjenjive, kao zrak koji udišemo, vodu i hranu koja nam je potrebna za opstanak. Ipak, ekonomski i za ta 'apsolutna i najvrjednija dobra' pronađene su cijene.

Tržište je poput bojišta. Cijene se sudaraju u nadmetanju s konkurencijom, kalkulira se trošak i proizvodnja, potrošači su brojke koje u očima proizvođača rastu ili padaju. Potrošači su krivulje koje se nemilosrdno isprepliću u tržišnoj utrci.

hit cjenaS druge strane potrošač je građanin, zapleten u redove konkurencija koji raspoznaje tek nijanse onog pravog tržišnog nadmetanja. S jedne strane obmanjuju ga reklamne parole, a s druge strane guši ga želja za 'imati'. U moru novih proizvoda, kako tehnoloških tako i osnovnih namirnica potrošačko društvo nadmeće se i sa samim sobom kalkulirajući između vrijednosti i potrebe za nekom stvari. I tako u razgovoru s vlastitom savješću ponekad razmatra više, ponekad manje, o cijenama proizvoda za koje više nije u stanju raspoznati pravu vrijednost.

Možda obmana reklamom koja se usadila negdje u podsvijesti, možda prividna estetska vrijednost proizvoda tjera potrošača na 'imati'. Imati više novaca za cijenu koja je plasirana na tržištu. Upravo je vrijednost za potrošača ono što ima kvalitetu, što ispunjava zadovoljenje potrebe, ono što je korisno.

'Novac je danas postao komunikator čovjekove vrijednosti, pa ne treba začuđivati da je taj isti čovjek sve manje sposoban procijeniti i njegovu vrijednost' (Ivica Musa; Novac u antici i srednjem vijeku u Religije i novac).

 Postavlja se pitanje da li zaista dobrodošlica u uniju niskih cijena nudi visokokvalitetnu robu i mijenja li se time standard potrošača?

Svakako za građane ulazak slobodnog tržišta znaći veći izbor roba, ali moglo bi ostati upravo samo to, veliki izbor uvozne robe koja će naštetiti prodaji robe domaće proizvodnje.

Uređeno slobodno tržište koje se vodi ne samo ekonomskim, financijskim i marketinškim interesima, nego i etičkim pravilima i normama moglo bi zaista biti 'idealno' tržište gdje bi svako potrošačko društvo 'trgovalo' prema vlastitim potrebama u odnosu na vrijednosti i cijenu.

No potrebna je opreznost i promišljanje o tržišnom liberalizmu koji ostavlja široki raspon spekulacijama. Kako je to moguće? Potaknuti mnogim primjerima, a jedan od novijih je prodaja beskorisnih lijekova putem interneta,dakle, slobodnog tržišta, pitamo se nije li 'tržišni liberalizam s fetišiziranim poduzetništvom u potpunom sukobu interesa s etičkim društvom i potrošačem kao elementom tog društva.' (Stjepan Šaban, Tržišni liberalizam). Odgovaram da, s etičkog aspekta takvo tržište je upitno. 

A dobrodošlica u uniju niskih cijena? 

Istina je da većom konkurentnošću tržišta cijene padaju te to pogoduje potrošačkom društvu, ali isto tako postoji opasnost manevriranja te manipuliranja na tržišnoj bojišnici i to na štetu korisnih i kvalitetnih proizvoda.

Ovdje bismo mogli razmisliti i o samome načinu izrade proizvoda bez obzira na namjenu. Pri tome mislim na to tko je izradio taj proizvod, da li djeca u nerazvijenim zemljama, koliko štetnosti na okoliš je imala proizvodnja toga proizvoda itd. Iako su to velika pitanja koja iziskuju posebnu razradu tematike, ipak utječu na moralni odabir potrošača. Najbolje se to ocrtava u raspravama i optužbama na račun WTO-a o mnogim neetičnim ekonomskim pitanjima.

 Naposljetku ostaje pitanje vrijednosti. P. Singer navodi 'Ekonomija postavlja pitanja vrijednosti, a ekonomisti su obično previše opsjednuti tržištem da bi pridali dovoljno važnosti vrijednostima s kojima tržište ne izlazi dobro na kraj.' (Jedan svijet – Etika globalizacije).

Mogli bismo zaključiti da je u tom smislu slobodno tržište svojevrsni cinizam koji zna cijenu svega, a vrijednost ničega.(usp. Oscar Wilde)

Nikolina Glištra, mag. phil.