Pojam slobode u radnoj sredini

hk eftandemotrance-freedom-people                                                 O slobodi možemo govoriti na razne načine i promišljati kroz razne vidove, filozofske, psihološke, političke, krščanske... Dotičem se slobode koja se u prvome redu odnosi na osobnu slobodu pojedinca u poslovnoj orgnizaciji. Osobna sloboda vs. društvena sloboda. Jesu li te dvije slobode konfrontirajuće ili se pronalaze u samoj srži djelovanja pojedine osobe?

John Stewart Mill u svome eseju O slobodi postavlja pitanje do kuda sežu ovlasti društva nad pojedincem? Ne ulazeći u daljnju analizu J. S. Millovog političkog liberalizma, ovo pitanje nameće se kroz prizmu poslovnih organizacija koje u svojoj radnoj sredini dopuštaju netolerantnost i ne mare za slobodno izražavanje mišljenja što često rezultira poniženjem dostojanstva osobe i diskriminacijom na radnome mjestu. Često su ovlasti društva, pri čemu se ovdje misli na poslovne organizacije, uređene na takav način da se u vrijeme borbe za profitom koriste svim mogućim sredstvima kako bi maksimalno iskoristili radnu snagu ne pridajući puno pažnje moralnim vrijednostima. U tom smislu granice ovlasti vrlo su labilne ili ih gotovo i nema.

U članku 55. hrvatskoga Ustava piše „Svaki zaposleni ima pravo na zaradu kojom može osigurati sebi i obitelji slobodan i dostojan život“. Iako je to propisano Ustavom u praksi se gotovo do te mjere iskorištava da možemo govoriti o kršenju zakona iako kršenje nitko ne sankcionira. Nemalo puta radne se sposobnosti vrednuju na temelju činjenica da donose profit, dobre rezultate bilo kojim sredstvima pa i pod cijenu ugrožavanja osobnosti drugih, da donose u malo vremena gotov novac. Jer vrijeme je novac, a za druga promišljanja vremena nema. Često mišljnenje pojedinca koji smatra i ukazuje na problem da je posao obavljen nepošteno nije važan te moderni menedžer u svjetskome nadmetanju zgrtanja rezultata ne obraća pažnju na moralne i duhovne kategorije bilo zbog nadmetanja, nedovoljno sluha, nedovoljno razboritosti, egoizma ili nečeg trećeg što čuči u pozadini poslovne organizacije.

Nameće se pitanje kako se prilagoditi takvoj mašineriji? Sv. Josemaria je rekao 'Želio bih da ste takvi buntovnici, slobodni od okova. Ja želim – To Krist baš želi! - da budete djeca Božja' (u tekstu "Sloboda za izgradnju budućnosti") Sv. Josemaria poticao je stalno na hrabrost treniranja svoje osobne slobode u potpunosti – uz pripadajuću odgovornost, pa čak i rizik koji uz to ide. Bodrio nas je u obrani i prihvaćanju te slobode, koju je Krist za nas osvojio, bez obzira na to željeli je drugi prepoznati ili ne.'

Sloboda je nešto što nam je dano. Svakoga jutra već samim buđenjem čovjek donosi odluku o svome djelovanju. Svakoga dana čovjeku se pruža prilika izbora djelovati za opće dobro ili djelovati samo sebi na korist. Tako i u radnoj sredini čovjek snosi odgovornost za ono što čini. Pri tom ne mislim samo na zaduženja koja su mu dana opisom njegovog radnoga mjesta nego i za suradnike, osobe s kojima se susreće i za cjelokupnu organizaciju.

Sloboda za očituje se u propitkivanju jesmo li dobro i savjesno djelovali, poštivali različitost, i slobodu drugoga, ponašamo li se odgovorno u području svoga djelovanja čime doprinosimo i dobitku ne samo za sebe nego i za organizacijski sustav u kojem poslujemo. Ovo propitkivanje u praksi izgleda kao suludo gubljenje vremena nasuprot ovome - jesmo li zgrnuli danas dovoljno novaca, koliko nula pokazuje financijski izvještaj, da li se projekt može proširiti na ostale segmente kako bi dobili dobit s još više nula u financijskom izvještaju. Brzina globalnog rasta privrede zaista tjera na što promptnije i ažurnije djelovanje i to za stavranjem najboljeg, najmoćnijeg branda koji će okupirati što veći dio svijeta a pri tome se ne stigne promišljati o istinskim vrednotama. Jer za to vrijeme promišljanja doći će netko jači.

No je li to baš tako i zašto se zapravo tvrtke i megalomanske korporacije ne brinu za ljudsko dostojanstvo, budući da primjera uspješnih tvrtki s izrazitim poštovanjem radnika kao osobe ipak ima. Njima to nije oduzelo snagu niti uspjeh a niti prosperitet.

Očito se zaboravlja da je savjesno djelovanje profit na duge staze, da je osoba tj cjelovita osoba na prvome mjestu da je ostvarivanje dobrih uspješnih rezultata pa i na štetu dostojanstva čovjeka kratkotrajnog vijeka. Krše se osnovna ljudska prava i razara se socijalna dimenzija čovjeka. Zašto? Dubina ovog pitanja iziskuje duboko razmatranje i analizu kojom se na kraju krajeva dolazi do jednostavnog rješenja. A to je poštivanje moralnih vrijednosti i usađivanje radnog morala u poslovne organizacije čime bi se svačija sloboda očitovala u pravednoj raspodjeli poslova, slobodi izražavanja, napokon u jednakosti svih osoba.

Iako etički kodeksi u radu postoje, mnogi će uvidjeti da su oni ispisani pro forme. Kao mrtvo slovo na papiru, koje zadovoljava osnovne zakonske propise. Iznad svega, glavni zakon je želja za ostvarenjem uspjeha. Uspjeh taj pojam ustrašivosti koji ljudski duh razvodnjava do te mjere da od čovjeka ostaje tračak kvalitetnih vrlina koje tek slobodno može ispoljavati nakon radnog vremena, unutar obitelji, izvan scene borbe za moć i kapital. Uspjeh ima dvije strane medalje. Uspjeh nije zgrtanje kapitala ako je pri tome nekoliko ljudi dobilo otkaz zanemarujući njihove živote, isto tako uspjeh nije financijski izvještaj koji sadrži nekoliko niza nula ako je pri tom oduzeta sloboda izražavanja, govora i mišljenja.

Danilo Ž. Marković u svome djelu Sociologija rada ističe pet osnovniih normi radnog morala : radišnost, čovječnost, pravednost, poštenje i kolegijalnost.Mogli bismo reći uspjeh je upravo poštivanje ovih normi iz čega proizlazi sloboda djelovanja.

U doba krize poslovne organizacije razvijaju svoju strategiju na normama rušenja svega vrijednog, moralnog i lojalnog. Čovjek postaje središte maksimalnog iskorištavanja. Radi u kolu velike korpooracije mašinski. Zastrašen činjenicama otpuštanja, pristaje na svaku vrstu eksploatacije. Taj strah nagriza slobodno djelovanje te ostaje paradoks – moralne vrijednosti zbite su u drugi plan. Kao da je moralno djelovanje dimenzija koju se koristi za prosuđivanje negdje izvan ekonomskih korporacija daleko od radne sredine jer je rad postao lišen emocija vrednovanja osobe u cijelosti. Ostaje pitanje do kojih granica sežu ovlasti društva, poslovnih organizacija, na kraju krajeva ekonomski i gospodarski razvoj nad pojedincem?

Rekla bih uravnoteženošću osobnom slobodom i društvenom slobodom. Moralnim djelovanjem i prema sebi i prema drugome, kantovski rečeno sloboda je uvjet čovjekove mogućnosti djelovanja u skladu s poštavanjem prema moralnim zakonom. Pa prema tome poslovne organizacije koje stvaraju humanu sredinu,vodeći se zakonima morala ostavljaju prostora za cjelokupno čovjekovo samoostvarenje i slobodu za.

 Nikolina Glištra, mag. phil.